Od 2017. Srbije treba da omogući prodaju zemljišta
strancima, na šta se obavezala Sporazumom o stabilizaciji. Ako strane
kompanije kupe velike parcele i počnu da proizvode po nižim cenama, naši
poljoprivrednici mogli bi ostati kratkih rukava. Njihov zahtev je da
se, za početak, primena te odredbe odloži.
Kada je Srbija pre šest godina potpisala Sporazum o
stabiliazaciji sa Evropskom unijom, prihvatila je i odredbu po kojoj
poljoprivredno zemljište slobodno mogu da kupuju i stranci od 2017.
Verovalo se da će Srbija da uđe u EU već 2016. godine. Sada znamo da to
ni u teoriji nije moguće, ali obaveza prema Sporazmu o stabilizaciji i
pridruživanju je ostala. Mali i srednji poljoprivednici su se probudili i
zatražili da se, za početak, odloži primena te odredbe.
Pripremila Ana Šuvalija
Da
li srpski seljak unapred gubi utakmicu sa stranim investitorima? Ako
2017. finansijski mnogo jači dođu u posed velikih parcela i počnu da
proizvode po nižim cenama, naši poljoprivrednici mogli bi da ostanu
kratkih rukava.
"To su mnogo jači ekonomski subjekti i na svakoj
aukciji oni mogu da poklope svakog našeg proizvođača i sitnog i krupnog.
Stoga oni mogu da dođu u posed ogromnih parcela. S druge strane, sitni
poljoprivredni proizvođač će da trpi gubitke zbog sve slabije mogućnosti
da prodaje svoje agrarne proizvode", rekao je Ratko Đurđevac iz
"Ekološkog pokreta" u Vrbasu.
Zbog sporih evrointegracija, Srbija
će biti jedina zemlja koja će pre punopravnog članstva omogućiti
slobodnu prodaju poljoprivrednog zemljiša. U Ministarstvu kažu da
razloga za strah nema.
Strani investitori zainteresovani su pre
svega za krupne posede. Država poseduje više od polovine parcela koje su
veće od 50 hektara i one neće biti na prodaju, tvrde nadležni. Srbija
će pokušati da domaćim zakonima zaštiti zemljoradnike.
"Po
predlogu nacrta Zakona o poljoprivrednom zemljištu biće predviđeno da
poljoprivrednici, fizička lica imaju prava preče kupovine zemljišta i da
moraju da imaju prebivalište na toj teritoriji", objasnio je Zoran
Knežević, direktor Uprave za poljoprivredno zemljište.
Pokušaj da se produži rok
Zakon
možemo da menjamo, a šanse da se sada promeni ijedno slovo Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju skoro da ne postoje. Za to je potrebna
saglasnost svih 28 članica Unije. Zato će Beograd pokušati pregovorima o
poglavlju četiri da produži rok.
"Ukoliko budemo uspeli svakako
ćemo na taj način pokušati da odložimo suštinsku prodaju strancima
poljoprivredna zemljišta", kaže Zoran Knežević.
Susedne države,
članice Evropske unije, uspele su da tokom pregovora odlože sprovođenje
tog dela Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Tako će stranci moći
da kupe poljoprivredno zemljište tek sedam godina posle ulaska Hrvatske
u Evropsku uniju.
"Kada se uporedimo sa zemljama koje su ušle u
EU u onom pretposlednjem talasu proširenja 2004. godine, naši
poljoprivrednici mogu biti relativno zadovoljni, nismo prošli dobro kao
Poljaci, oni su dobili 12 godina", kaže novinar HRT-a Vlatko Grgurić.
Mađarska
je otišla i korak dalje. Osim što su dobili rok za odlaganje prodaje
obradivih površina za sedam plus tri godine, oni su i u Ustavu zemlju
proglasili nacionalnim bogatstvom. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu
pooštrili su kriterijume za vlasnike imanja.
Iako Zakonom o
poljoprivrednom zemljištu stranicma nije omogućeno da kupuju oranice,
oni to čine posredno kroz osnivanje mešovitih firmi u Srbiji.
To
je i jedan od mogućih razloga što je cena zemlje u Vojvodini za samo tri
godine sa 5.000 evra porasla na 12.000 do 17.000 po hektaru. To je
teško dostižna suma za male i srednje zemljoradnike. Otvaranjem tržišta,
cena bi mogla samo da raste i dodatno oteža njihovu poziciju.
Da bi mali proizvođači opstali, neophodna im je pomoć u naredne tri godine.
"Država
deo svog zemljišnog fonda treba da ponudi pod povoljnijim uslovima
prodaju ili dugogodišnji zakup, ili da država nekim svojim garancijama
omogući kredite našim farmerima da mogu da kupe deo poljoprivrednih
površina koje su na tržištu", rekao je Ratko Đurđevac.
Na putu ka
EU, Srbija mora da otvori tržište, ali i da zaštiti poljoprivredna
bogatstva. Stručnjaci ukazuju na to da je važno da se prema oranicama
odnosimo kao dobri domaćini. Kada jednom pređu u strane ruke, teško ćemo
ih vratiti.